Milan Begović nije pisao samo drame, već i prozu, ali svakako je bio prvenstveno kazališni čovjek. Osim pisanjem, bavio se dramaturgijom i režijom, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u Beču te Hamburgu.
Drama Bez trećega napisana je 1931. godine, a praizvedena iste godine u zagrebačkom HNK.
Ovjenčana je prestižnom Demetrovom nagradom 1932. godine, a izvođena je i u Brnu, Beogradu, Mariboru, Sarajevu, Splitu, Parizu, Pragu i Budimpešti. Nastala je dramatizacijom posljednjeg poglavlja romana Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca u kojoj pisac psihologizira odnose između središnja dva lika u drami, Gige i Marka Barića. Glavna junakinja je godinama čekala da joj se suprug vrati iz rata i odbijala prosce koji su je uvjeravali da joj je muž mrtav i da treba nastaviti sa životom. Međutim, muž se nakon godina čekanja pojavljuje, ali umjesto bračne idile ponovnog susreta, Gigu dočekuju optužbe i nepovjerenje. Ovaj ljubavni trokut, koji se, paradoksalno, sastoji samo od dvoje – ili kako kaže autor: ‘Ljubomora je kao i ljubav. Za ljubomoru ne treba onaj treći. Dvoje je dosta.’, ne može završiti drukčije nego tragično.